Na poluotoku Poreča, u samu jezgru zbivanja smjestila se i bogata i prevrtljiva Povijest. Ona nije samo stvar prošlosti i promjena vlasti i imena grada (Parentium, Parenzo), ona je živući duh koji svakodnevno svjedoči o svevremenosti ljepote...
Ljepote arhitekture, kamenitih ulica, oslikanih zidova crkva, mozaika i freski, ljepote starosti i vremena. Stoga i svaki zaljubljenik u Povijest i Ljepotu lako nalazi inspiraciju za odmor u ovom tisućljetnom gradu kojeg su naseljavali Histri, Rimljani, Huni, Ostrogoti, Langobardi, Franci, Talijani, Hrvati i mnogi drugi.
Gradsko srce nekad su opasavale zidine, a vjekovima ga je okruživalo more. Danas tamo, kao svjedoci minulih događaja i prisutnosti duha, stoje mnoge znamenitosti još od vremena starih Rimljana koji su podigli prvo vojni logor pa grad. U 1. stoljeću Poreč postaje dijelom kolonije Parentium i dobiva status grada, a narednih stoljeća organizira se i kršćanska crkva na njegovom području. Grad čuva sjećanje na Rimljane dok koračamo glavnim ulicama kojima je ostavljeno njihovo prvotno ime Cardo Maximus i Decumanus, a one nas vode do glavnog trga odnosno foruma Marafor koga krase ruševine Neptunovog hrama.
Najočuvaniji spomenik vremena i vjere, Eufrazijeva bazilika sagrađena je u 6. stoljeću, na mjestu gdje je prvotno stajala katedrala posvećena porečkom mučeniku i zaštitniku grada – prvom biskupu Mavru. Eufrazijana je 1997. godine proglašena dijelom svjetske kulturne baštine od strane UNESCA. Njenu unutrašnjost uljepšavaju originalni mozaici biblijskih motiva i slika datiranih u ranokršćansko razdoblje, oko 3. stoljeća.
Padom Rimskog carstva u 5. stoljeću na grad pretendiraju mnogi vladari poput Ostrogota i Bizanta, a u 7. stoljeću dolaze i Slaveni odnosno Hrvati. Najdužu vladavinu (od 13. – 18 st.) izborila je Mletačka Republika koja djeluje i na vizuru grada stvaranjem divnih palača, ali i dan danas očuvanih kopnenih kula i zidina.
Pod Napoleonovom je vlašću kraće razdoblje 18. stoljeća, a zatim ga osvaja i Austro-Ugarska kad dobiva i status glavnog grada Istre. U 20. stoljeću kratko vrijeme grad je i pod Italijom, da bi nakon II. svjetskog rata postao dijelom Hrvatske.
Ova burna povijesna zbivanja svjedoci su izvanrednog položaja Poreča koji je u svim razdobljima bio primamljiv za bivanje i korištenje. Isturen u more da ga oplakuju i uljepšavaju valovi i obasjava sunce, Poreč je sam pisao vlastitu sudbinu grada kojeg svi žele, a taj se osjećaj udiše i danas na kamenim pločama njegovih ulica prepunih turista.